Milici Mitrić iz okoline Šapca, u Srbiji, trenutak koji je trebalo da bude najljepši u životu jedne majke, pretvorio se u traumu koju će pamtiti zauvijek.
Naime, ova mlada porodilja došla je na svoj termin u bolnicu u Šapcu i očekivala da će sve teći po planu. Međutim, scenario koji joj je priređen nije mogla da sanja ni u najgorim košmarima. Sada, umjesto da joj teku suze radosnice kada pomisli na rođendan svoje kćerke Višnje, teku suze bola i patnje.
Kako je objasnila, ovo nije bio prvi put da se porađa, te je znala kako izgleda cijela procedura, a čak je bila svjesna da postoji mogućnost da se nešto iskomplikuje. Međutim, nije mogla ni da sumnja da svoje novorođenče neće vidjeti 15 dana i da će se svaku noć pitati da li je dijete uopšte živo. Sve je počelo 6. oktobra oko 9 sati ujutru kada je u bolnicu u Šapcu stigla zbog kontrakcija, a porođaj u toku kojeg je pretrpjela nesnosne bolove, gubitak svijesti i najveći šok u životu trajao je više od 8 sati.
Na prvi pregled sam otišla u Dom zdravlja u Šapcu, ali da bih bila sigurnija htjela sam da imam svog privatnog ljekara, pa sam otišla kod doktora Milorada Mićića, koji mi je vodio i prvu trudnoću. Sve je prolazilo u najboljem redu do dana kada sam ujutru dobila bolove, tada je počeo horor. Ujutru u pola 9 počeli su bolovi, ja sam stigla u bolnicu u Šapcu, a doktor Mićić je rekao da se spremim i polako smo krenuli u salu za porođaje. Čim sam legla on je uključio indukciju. U pola dva sam već bila otvorena 8-9 prstiju, pokušavala sam da se porodim, ali jednostavno nije išlo.
Doktor mi je konstantno ponavljao da se napinjem i sarađujem, ali prosto nisam mogla više od toga. Oko nekih 15 do 2 Mićić mi je rekao da će doći njegov mlađi kolega koji će malo da pripomogne kako bismo obavili porođaj što prije, jer je njegovo radno vrijeme do 2 sata. Pokušavali su, gurali mi stomak, ali beba nije izlazila. Bilo je veoma strašno jer sam osjećala bebine udare nogicama u želudcu. Nisam sišla sa kreveta, a bolovi su bili nenormalni.
Na sve to doktor Mićić meni kaže da ja neću da sarađujem i dodaje da ćemo da probamo još jednom, pa ako ne ide, on ide kući i ostavlja me. Ja ga na to pitam šta da radim ako krene porođaj, a on mi hladno odgovori da su tu babice i sestre i da će me već neko poroditi. Pokušavali smo nekih 10 minuta, on je bukvalno ležao na meni, ali i dalje se ništa nije dešavalo i na kraju je stvarno otišao – počinje Milica svoju priču.
