Slika je djelo italijanskog slikara Bruna Amadia koja se masovno prodavala širom svijeta od 1950. godine i ima mnogo različitih varijacija, kako dječaka, tako i djevojčica
Gotovo da nema kuće u socijalističkoj Jugoslaviji koja na zidu nije imala sliku uplakanog dječaka. Malo ljudi zna pravu istinu o ovoj slici. Više od sto ljudi prijavilo je ista ili slična iskustva sa ovom slikom. U svakoj situaciji je slika „Dječaka koji plače“ ostala potpuno netaknuta.
U jezivoj, zastrašujućoj priči koja je potresla američku naciju 1985. godine, jorkširski dom Rona i Mej Hol je progutala vatra. Međutim, ono što je zaista nevjerovatno je to da je slika „Dječaka koji plače“ ostala netaknuta.
Slika je djelo italijanskog slikara Bruna Amadia koja se masovno prodavala širom svijeta od 1950. godine i ima mnogo različitih varijacija, kako dječaka, tako i djevojčica. Bruno je takođe poznat i kao Đovani Bragolin.
O ovoj slici je još tada počela da se širi urbana legenda. Vatrogasac je 4. septembra 1985. godine prijavio britanskom tabloidu „The Sun“ da je pronašao neoštećene kopije slike i to iz mnogo kuća u koje je išao da gasi požare. Stiv Pant, britanski pisac i komičar, istražio je kletvu koja prati sliku „Dječak koji plače“ u svojoj radio emisiji.
Iako je program komičnog sadržaja, Pant je veoma ozbiljno pristupio ovoj temi. On je riješio da testira ovu sliku. Testiranje je pokazalo da su otisci tretirani lakom koji sadrži sredstvo protiv požara, i da će biti prava propast ako se slika okači na zid. To rezultira da će slika pasti licem prema podu i na taj način će biti zaštićena.
Ipak, nije preporučljivo držati slike tužnih motiva u domu, jer to priziva negativne okolnosti.
