Deset mjeseci su sveštenici izvodili nad djevojkom rituale, i sve to u potpunoj tajnosti – po nalogu samog biskupa
Devojka Anelize Mihel iz grada Leiblfing u Njemačkoj je bila sasvim obična tinejdžerka kada je doživjela svoj prvi epileptični napad. Osim toga, ljekari su joj dijagnostikovali i depresiju, a prepisali su joj terapiju ljekovima.
Međutim, situacija se iz godine u godinu pogoršavala.
Porodica je spas pokušala da nađe u vjeri, ali je djevojci bilo tek 16 kada joj je 1968. prilikom hodočašća, jedna starica rekla da ju je “zaposeo đavo”. Anelize je u širokom luku izbegavala freske i ikone na kojima je prikazan Isus, nije željela da pije svetu vodicu, a konačan “dokaz”, po staričinom mišljenju, bio je taj što je Anelize nemoguće “zaudarala”.
Do svoje dvadesete godine, nesretna djevojka je završila u mentalnoj ustanovi. Od obične tinejdžerke koja je maštala o tome da postane učiteljica malo je toga ostalo. U to vrijeme, postajala bi agresivna kada bi se našla u blizini vjerskih predmeta i objekata, a tvrdila je i da čuje glasove. Sve to izazvalo je kod nje sklonost suicidu.
“Zaposjednutost”
Aneliza i njena porodica prihvatili su mišljenje starice, i zaključili da mora biti da je djevojka opsednuta demonom. Zbog toga su zamolili katoličkog sveštenika da nad njom izvrši egzorcizam.
Sveštenik je odbio, i dugo je Anelizina porodica tragala za sveštenim licem voljnim da izvrši taj obred. Sreća ih je, kako su mislili, 1975. godine dovela do dvojice rimokatoličkih sveštenika – Arnolda Renca i Franca Alta, kojima je vircburški biskup izdao nalog za egzorcizam.
Deset mjeseci su sveštenici izvodili nad djevojkom rituale, i sve to u potpunoj tajnosti – po nalogu samog biskupa.
Prema istorijskim zapisima, Anelize je “pod uticajem demona” cjepala odjeću sa sebe, kompulsivno dnevno izvodila po 400 čučnjeva, puzala po podu i danima lajala kao pas. Jela je bube i ugalj, odgrizla glavu mrtvoj ptici koju je pronašla, urinirala po podu, a zatim to i lizala…
Prema svjedočenjima njenih bližnjih, iz sebe je ispuštala jezive zvuke – bilo je tu lajanja, zavijanja, stravičnog vrištanja od koga bi se njenoj okolini od užasa dizala kosa na glavi.
Djevojka koja govori “glasom Hitlera”
Svoje “demone” nekada je zazivala po imenu – Kain, Neron, Juda, Lucifer, Hitler… Govorila bi njihovim glasom, i ponašala se kao da ju je neko od njih zaista zaposeo. Tada bi sveštenici razgovarali sa njima.
– Ljudi su glupi poput svinja. Misle da je sve gotovo nakon smrti. Život se nastavlja poslije smrti – govorio bi “Hitler” kroz Anelizu.
S druge strane, “Juda” bi kroz Anelizu govorio da je “Hitler” jedno obično “blebetalo” i da u paklu niko čak ni ne obraća pažnju na njega.
Iako je za to vrijeme uzimala ljekove za epilepsiju, uskoro je Aneliza postala previše agresivna. Počela je da odbija hranu, i da stalno govori da priželjkuje smrt. Na svoj zahtjev, skinuta je sa terapije i odbijala je svaku medicinsku pomoć.
U tom periodu, sveštenici su udarnički počeli da nad njom izvode rituale egzorcizma. Ukupno ih je bilo 67, a izvodili su ih jednom do dva puta nedjeljno.
Oni koji veruju da je Anelize zaista bila zaposjednuta pričaju i da je djevojka u tom periodu sanjala Devicu Mariju koja joj je ponudila dvije mogućnosti – da živi, ali da niko ne sazna šta joj se zaista desilo, ili da nastavi svoje mučeništvo kako bi svi saznali da je Carstvo duhova i Sila tame stvarno.
Anelize je, kažu, odabrala drugu mogućnost…
Tagedija dostojna Holivuda
Prvog jula 1976. Anelize je umrla u svom domu. Bilo joj je samo 23 godine. Autopsijom je utvđeno da je umrla od neuhranjenosti i dehidratacije, što je bila posljedica egzorcizma. Imala je svega 30 kilograma, zbog čega nije mogla da se samostalno kreće, a autopsijom je utvrđeno i da je bolovala od upale pluća.
Nakon sprovedene istrage, sud je zaključio da je Anelizina smrt mogla biti izbjegnuta čak i samo nedjelju dana prije tragičnog prvog jula.
U toku narednih mjeseci, država je podigla optužbu protiv Anelizinih roditelja i sveštenika zbog ubistva. U toku slučaja, Anelizino tijelo je ekshumirano, a puštale su se i trake na kojima su sveštenici snimali Anelizine krike u toku egzorcizma.
Na kraju, sveštenici su osuđeni na šest meseci zatvora (uslovno na godinu dana), dok su Anelizini roditelji oslobođeni optužbe jer su “dovoljno propatili”.
Katolička crkva, koja je odobrila egzorcizam nad Anelize Mihel, kasnije je promjenila svoje stanovište i proglasila ovaj slučaj tragičnim spletom nesretnih okolnosti i mentalne bolesti. Danas, mnogi ljudi vjeruju da je Anelize Mihel zaista bila posjednuta demonima, a njen grob je mjesto hodočašća.
