Nije novost da cijene na Jadranu skaču kako bi se što više zaradilo, niti da je to u ljetnim mjesecima dodatno izraženo. Problem nastaje kada se cijene na računu povećaju, a na cjeniku ostanu iste. Upravo se u takvoj se situaciji našla čitateljica Jutarnjeg lista kada je sjela za stol Caffe bara Demos, u Zatonu kod Zadra.
Cijene iz cjenovnika kod šanka više su od onih koje se dobiju kada se skenira QR kod koji se nalazi na svakom stolu, a koje će većina gostiju vidjeti prve. Kava na cjenovniku QR koda košta 1,10 eura, a na cjenovniku kod šanka 1,60 eura. Čaj s limunom je 80 centi skuplji – 1,40 u odnosu na 2,20 eura. Cedevita 2,10 eura i 2,80 eura. Cijena Ožujskog piva je na QR kodu 2,40 eura, a kod šanka 3 eura. Litra graševine je četiri eura skuplja – 12 u odnosu na 16 eura. Cijena je svaki puta bila veća na cjeniku postavljenom kod šanka nego onom na stolu.
– Jesmo li kao narod postali toliko lijeni da ni usred turističke sezone ne možemo usuglasiti cijene u istom caffe baru od svega nekoliko sjedećih stolova ili smo samo dovoljno škrti da ne želimo platiti print izrade novih cjenika? – pita se čitateljica.
Nije novost da cijene na Jadranu skaču kako bi se što više zaradilo, niti da je to u ljetnim mjesecima dodatno izraženo. Problem nastaje kada se cijene na računu povećaju, a na cjeniku ostanu iste. Upravo se u takvoj se situaciji našla čitateljica Jutarnjeg lista kada je sjela za stol Caffe bara Demos, u Zatonu kod Zadra.
Cijene iz cjenovnika kod šanka više su od onih koje se dobiju kada se skenira QR kod koji se nalazi na svakom stolu, a koje će većina gostiju vidjeti prve. Kava na cjenovniku QR koda košta 1,10 eura, a na cjenovniku kod šanka 1,60 eura. Čaj s limunom je 80 centi skuplji – 1,40 u odnosu na 2,20 eura. Cedevita 2,10 eura i 2,80 eura. Cijena Ožujskog piva je na QR kodu 2,40 eura, a kod šanka 3 eura. Litra graševine je četiri eura skuplja – 12 u odnosu na 16 eura. Cijena je svaki puta bila veća na cjeniku postavljenom kod šanka nego onom na stolu.
– Jesmo li kao narod postali toliko lijeni da ni usred turističke sezone ne možemo usuglasiti cijene u istom caffe baru od svega nekoliko sjedećih stolova ili smo samo dovoljno škrti da ne želimo platiti print izrade novih cjenika? – pita se čitateljica.
