Sve više bh. dijasporaca iz Njemačke, Hrvatske i drugih zemalja EU razmišlja o povratku kući. Razlozi su jasni – skupi život u inostranstvu, strah od novih ratova, nesigurnost poslova. Istovremeno, iz BiH i dalje odlaze mladi i čitave porodice, umorni od političkih previranja i neizvjesne budućnosti.Regional job openings
Mirhunisa Zukić iz Unije za održivi povratak kaže za N1 da su razgovarali sa više od 2.000 ljudi iz Posavine – mnogi imaju zaključane kuće i žele nazad, ali pitaju: hoće li imati bolnicu, školu i posao?
Dominik Raškaj s portala BoljiPosao.ba dodaje da oko 15% iseljenika ozbiljno razmišlja o povratku, posebno onih koji više ne nalaze poslove u građevini, autoindustriji i tekstilu. “U Njemačkoj su treća klasa, a ovdje su svoji na svome – samo treba zasukati rukave i raditi”, kaže on.
Tuzlanski kanton, Gračanica, Tešanj i Laktaši navode se kao primjeri gdje lokalna vlast kroz stipendije, poticaje i podršku biznisu pravi ambijent za povratak. Ali s druge strane – država koči. Ljudi gube zemlju zbog birokratije, poticaji kasne, otkupna cijena poljoprivrednih proizvoda je nesigurna.
Dok jedni vide šansu za novi početak u BiH, drugi spakuju kofere i odlaze – najviše zbog politike i zatvorenih radnih mjesta.
„Ako se ovako nastavi, za nekoliko godina više ćemo gledati radnike iz Nepala i Pakistana nego domaće ljude“, upozorava Raškaj.
Crnahronika.info
