Sadašnji prioritet Rijada je izbjegavanje eskalacije na sopstvenoj teritoriji
Odnos između Vašingtona (Washingtona) i Rijada pretrpio je duboke promjene, što je postalo očigledno tokom sukoba koji uključuje Izrael, SAD i Iran.
Glavni američki saveznik
Dugogodišnja uloga Saudijske Arabije kao glavnog američkog saveznika u regiji zamijenjena je novom strategijom, simbolizovanom u odbijanju saudijskog vrha da udovolji zahtjevu Donalda Trampa (Trump).
Rijad je uskratio korištenje baze „Princ Sultan“ i svog vazdušnog prostora za operaciju „Project Freedom“, jasno dajući do znanja da ne želi biti oruđe američke vojske u konfrontaciji s Iranom.
Prema pisanju Guardiana, upravo je ovaj potez prisilio Trampa da obustavi operaciju zaštite tankera u Hormuškom moreuzu, uprkos direktnim razgovorima s prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom.
Ovakav zaokret je drastičan u poređenju s ranijim periodom kada je Saudijska Arabija snažno podržavala politiku „maksimalnog pritiska“ i agresivan stav prema Teheranu.
Sadašnji prioritet Rijada je izbjegavanje eskalacije na sopstvenoj teritoriji.
Bez jasne vizije izlaska iz konflikta
Saudijci su, kako navodi „Guardian“, procijenili da Sjedinjene Američke Države nemaju jasnu viziju izlaska iz konflikta, te da ne mogu lako ostvariti pobjedu bez teških posljedica. Iskustvo s iranskim napadima na energetska postrojenja i američke baze pokazalo je ranjivost ekonomije i infrastrukture zaljevskih monarhija, zbog čega Rijad više ne želi biti na prvoj liniji fronta.
Glavni pokretač nove saudijske logike je projekat „Vizija 2030“, koji zahtijeva regionalnu stabilnost i mir radi privlačenja stranih investicija, što rat s Iranom direktno ugrožava.
Umjesto praćenja američke politike, Rijad sada balansira odnose s Vašingtonom, Pekingom i Teheranom.
Analiza „Atlantic Councila“ ukazuje na razilaženje unutar samog Zaljeva: dok su UAE pojačali sigurnosnu saradnju s Izraelom i zauzeli tvrđi stav prema Iranu, Saudijska Arabija održava diplomatske kanale s iranskim režimom i sarađuje s Egiptom, Turskom i Pakistanom na postizanju regionalnog sporazuma.
Prevencija haosa
Današnja strategija Rijada nije usmjerena na obaranje vlasti u Teheranu, već na prevenciju haosa.
Saudijsko vodstvo vjeruje da bi pad Irana donio destabilizaciju kroz djelovanje milicija i izbjegličke talase, što bi bila ekonomska katastrofa za regiju.
Strahuju da bi pretvaranje Hormuškog moreuza u ratište učinilo saudijsku teritoriju metom napada, uz poseban rizik od Huta iz Jemena koji bi mogli blokirati Crveno more i ugroziti globalnu opskrbu naftom.
Ovi događaji potvrđuju slabljenje američkog uticaja u regiji. Nekada nezamislivo odbijanje vojnih zahtjeva Washingtona postalo je realnost, jer Rijad više ne vjeruje u američke sigurnosne garancije i vodi samostalniju politiku.
Saudijska Arabija takođe radi na popravci svog međunarodnog imidža kao posrednika, promovišući s Francuskom ideju dvodržavnog rješenja za Palestinu, što je suprotno izraelskoj strategiji totalne konfrontacije.
Tenzije i u Zaljevu
Sukob je istovremeno iznio na vidjelo tenzije između saveznika u Zaljevu; Emirati smatraju saudijski pristup previše opreznim, dok Rijad vjeruje da Abu Dhabi pretjerano rizikuje.
Tenzije su kulminirale istupanjem Emirata iz OPEC i razmatranjem odlaska iz Arapske lige. Zaključno, Saudijska Arabija ulazi u eru u kojoj nastupa kao samostalan centar moći.
Za Sjedinjene Američke Države to je ozbiljan problem, jer bez saudijske podrške gube značajan dio poluga za vojni pritisak na Iran, što potvrđuje da Washington više nema apsolutnu kontrolu nad svojim tradicionalnim partnerima u Zaljevu.
Avaz.ba
