Foto ilustracija: Youtube / Printscreen
Daleko u šumi stajala je jedna stara kućica skoro oronula. U njoj je živjela jedna starica. Živjela je sama, navikla je na takav način života i nije htjela sa djecom u grad.
Jednog dana kod starice je došao njen najstariji unuk. Sa sobom je vodio svoju buduću životnu saputnicu. Razlog posjete je bio da je baka upozna i kaže mu svoje mišljenje, koje je on jako cijenio.
Kad ih je srdačno ugostila ,počela je da gleda u djevojku.Ona je bila mršava,lijepa ,prava lutka iz izloga. Sa puno šminke i svjetlog nakita na sebi. Imala je odjelo koje je vise otkrivalo nego skrivalo .
Čim su ušli u kuću počela je sa poniženjem da posmatra, skromu staricinu sobu. To se majki uopšte nije svidjelo. Kad su se izvinili riješili su da krenu nazad u grad.
Majka je kao i sve bake otišla da im spakuje dosta stvari koje svaka seoska kuća ima. Da bi ih pratila svojoj djeci. Unuk ode pod izgovorom da pomogne baki, da čuje njeno mišljenje. Sav ponosit upita majku šta misli?
Znaš sine ja sam stara možda i glupa za te stvari,ali znam da ovdje u šumi životinje koje su mnogo male i i slabe, imaju često žarke boje na sebi.One su otrovne i mnogo opasne za ljude. Međutim, postoje i one koje samo imitiraju opasnost, a u stvari su baš bezopasne.
Ja se iskreno nadam da je ova tvoja jedna od njih i da te neće mnogo zaboljeti kad te bude ujela.
