Ilustracija, Foto: Profimedia
Od loših veza, spavanja na ulici do prosjačenja
Život Kris Smit je teško započeo. Tokom dJetinjstva išla je od jedne do druge starateljske porodice.
Zlostavljana je i zanemarivana, tako da uopšte nije čudno što je pobJegla kada je imala samo 14 godina, piše Novi život.
Kada pobegnete, život nije jednostavan. Od loših veza, spavanja na ulici do prosjačenja. Kada je imala 17 godina, rodila je sina Metjua.
Nakon što je on rođen, uselila se kod jednog čovJeka koji je imao problem s alkoholom. Uprkos stalnim sukobima, pokušala je održati svoju malu porodicu.
Zatim je ponovo zatrudnJela, ali je njena Kćerka umrla samo par dana nakon rođenja. Njena sahrana održana je na Metjuov treći rođendan. Za Kris je to bilo previše:
“Morala sam slaviti dan rođenja jednog dIJEeteta i žaliti za životom drugog. To me je slomilo.”
Tragedija joj je nešto pojasnila, nešto što joj je slomilo srce. Svom sinu nije mogla da omogući normalan život. Zato ga daje na usvajanje. On je imao 3,5 godine, a ona 21. Smatrala je da je to bila ispravna odluka.
U to vreme odvojila se i od svog partnera. Narednih sedam godina bile su nespokojne za nju: nije imala jasan cilj te nije mogla pronaći svoje mJesto u svIJetu. Često nije imala krov nad glavom i bila je očajna.
Onda se jednog dana sve promenilo. Kris je ušla u restoran i skupila hrabrosti da traži posao. Vlasnik je vidIo nešto u Kris te joj odlučio pružiti šansu. CIJeli njen život se preokrenuo. Sada je radila, imala je krov nad glavom, a polako je svoj život dovodila u red.
Ubrzo nakon toga upoznala je novog muškarca, Džoa, koji je postupao prema njoj s poštovanjem. Do tada je imala samo loša iskustva, tako da je ovo za nju bilo potpuno novo. Sada je spoznala pravu ljubav!
Kris i Džo su se vJenčali. A njeno dIJete? Mislila je na njega cijeelo vrijeme. Konačno, Džo ju je podstakao da se obrati socijalnim službama i raspita o svom sinu.
Ono što je saznala nije bilo uopšte ono što je očekivala. Za svih 7 godina od kada ga je ostavila, niko ga nije usvojio. Svih tih godina, dok je ona plakala nad njegovom fotografijom, on je bio u instituciji gdje ga je i ostavila.
Odvezla se tamo i usljedio je dirljivo iskustvo za sve prisutne. Socijalni radnici rijetko viđaju ovakve slučajeve. Sada, kada je majka sasvim stabilna, mogla je svom sinu da obezbjedi normalan život.
Kris nije mogla da vjeruje da je ponovno kraj svog sina, da ga drži u naručju i da ga nije zauvijek izgubila.
