📸 Screenshot: YouTube
U šumskim predjelima bivše Jugoslavije, na prostoru gdje se spajaju granice Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, kasnih 80-ih godina zabilježena je priča koja je šokirala i ganula mnoge – među čoporom vukova otkriveno je dijete. Bio je to dječak koji je, po riječima lovaca, hodao na sve četiri, ozlijeđen, izgladnio i bez ikakvih osnovnih ljudskih navika. Nisu znali njegovo porijeklo, ime ni kako se tu obreo, pa su ga simbolično nazvali – Haris Pućurica.
Godina je bila 1988. kada su ga lovci pronašli u gustoj šumi. Nakon što su ubili vukove, dječaka su odveli iz šume i smjestili ga u beogradsko prihvatilište za nezbrinutu djecu. Bio je u teškom stanju – nepismen, neartikulisano je ispuštao zvuke, nije prepoznavao kuhanu hranu, jeo je s poda i iz kontejnera. Ljudska civilizacija za njega bila je potpuna nepoznanica.
Tokom boravka u domu, Haris je napravio ogroman napredak. Naučio je govoriti, pa čak i čitati i pisati. No, put socijalizacije bio je dug i bolan. Isprva je imao strah od tehnologije, često bi čučao ispod stolova, a ljudski kontakt mu je bio stran. Ipak, druga djeca su ga vremenom zavoljela, a posebno se pamti trenutak kada je ušao u dvorište doma baš kada je razjareni rotvajler uletio. Dok su se svi razbježali, Haris je ostao smiren, prišao psu i – smirio ga bez ijedne riječi. Povjerljivo ga je odveo do kancelarije, kao da ih veže neka tajna veza.
Njegov izlazak iz doma desio se 1992. godine, u jeku rata. Vlasti su odlučile da svako dijete mora biti vraćeno u svoju matičnu državu, pa je Haris poslan nazad u Bosnu i Hercegovinu. Imalo je tada 17 godina. Od tog trenutka, trag mu se gubi.
Postoji nekoliko verzija o njegovoj sudbini. Neki tvrde da je poginuo na ratištu, drugi vjeruju da se jednostavno vratio prirodi – svojim šumama i možda čak – svojim vukovima. Zvaničnih informacija nema. Haris se nikada više nije javio, a njegov dalji život ostaje nepoznan.
Njegova priča inspirisala je nastanak filma „Ničije dijete“ koji je režirao Vuk Ršumović, a prikazan je i nagrađen na Venecijanskom filmskom festivalu. Ulogu Harisa tumačio je mladi glumac Denis Murić, a film je oduševio kako publiku, tako i kritiku.
Fenomen djece koja odrastaju među životinjama poznat je kroz istoriju. Od mitoloških junaka poput Romula i Rema do dokumentovanih slučajeva iz Azije, Afrike i Evrope – zabilježeni su deseci slučajeva gdje su djeca preživjela u divljini zahvaljujući brizi divljih životinja. Jedan od najslavnijih bio je dječak Viktor iz Francuske, kojeg su u 18. vijeku naučnici pokušali „vratiti među ljude“.
Harisova priča, iako stvarna i potresna, nikada nije dobila medijski prostor kakav zaslužuje. Možda zbog vremena u kojem se dogodila. Možda zato što je previše bolna. Ipak, ona ostaje svjedočanstvo o tome koliko je život nepredvidiv, ali i koliko je jaka ljudska potreba da preživi – pa makar i među vukovima.
