Foto: EPA
ZA RAHMA Emanuela, tadašnjeg gradonačelnika Chicaga, zahtjev za izgradnjom kupole nad stadionom Soldier Field bio je kap koja je prelila čašu. Emanuel, koji je vodio grad od 2011. do 2019. godine, donio je odluku koja ga je izdvojila od većine kolega diljem SAD-a: rekao je “ne” FIFA-i i Svjetskom nogometnom prvenstvu.
Iako se Chicago činio kao savršen kandidat unutar zajedničke kandidature Kanade, Meksika i SAD-a, koja je na kraju i dobila domaćinstvo turnira 2026., grad se iznenada povukao u ožujku 2018., tri mjeseca prije službene potvrde domaćina, piše The Athletic.
Chicago je imao sve
Chicago je na papiru imao sve. Treći je najmnogoljudniji grad u SAD-u, prometno je sjajno povezan i strateški pozicioniran za turnir koji se proteže kroz 16 gradova i tri države. Njegov legendarni stadion, Soldier Field, bio je rasprodan za posljednju pripremnu utakmicu američke reprezentacije protiv Njemačke uoči prvenstva.
Grad ima klubove u svim glavnim američkim profesionalnim ligama, a bio je i domaćin šest utakmica Svjetskog prvenstva 1994.
Ipak, kada je gradonačelnik Emanuel detaljno proučio FIFA-in ugovor, odlučio je odustati. Model svjetske nogometne organizacije podrazumijeva da najveći dio prihoda od ulaznica, televizijskih prava, sponzorstava i parkinga ide FIFA-i, koja samo od ovogodišnjeg turnira očekuje zaradu veću od 11 milijardi dolara.
S druge strane, gradovi domaćini snose troškove javnog prijevoza, osiguranja i sigurnosti, uključujući medicinske i vatrogasne službe, policiju, pa čak i VIP pratnju za sve koje FIFA smatra dovoljno važnima.
Zauzvrat, FIFA obećava pozitivan gospodarski učinak, a predsjednik Gianni Infantino često je citirao izvješće o dobiti od 30 milijardi dolara za američko gospodarstvo. Međutim, kako se turnir približava, a prodaja aranžmana i hotelskog smještaja ne ide prema očekivanjima, neki gradovi strahuju da neće vratiti uloženo.
“Mislite da ću dopustiti da porezni obveznici budu naivčine?”
U razgovoru za The Athletic, Emanuel, bivši predstojnik ureda predsjednika Baracka Obame i savjetnik Billa Clintona, izjavio je da je 2018. kao “zastupnik poreznih obveznika Chicaga” imao ozbiljne rezerve. Prema njegovim riječima, od grada se tražilo da preuzme sav rizik, dok bi FIFA pokupila svu zaradu.
“Na početku smo bili u nepovoljnom položaju, ali na kraju smo mi bili ti koji su dobro prošli”, kaže Emanuel. “Pitao sam ih: ‘Ne znam što rade drugi gradonačelnici i guverneri, ali očekujete li vi od mene da dopustim da porezni obveznici Chicaga budu naivčine za pregovaračkim stolom? Šalite se?'”
Kupola nad Soldier Fieldom kao konačna prepreka
Prijedlog ugovora donosio je i dodatne rizike. “U ugovoru je stajalo da imaju pravo zahtijevati izgradnju kupole nad Soldier Fieldom, koji je otvoreni stadion. Rekao sam im: ‘To morate izbaciti'”, prisjeća se Emanuel.
“Odgovorili su: ‘Nikad to ne koristimo, ali to je nešto što tražimo od svih da uključe.’ Rekao sam: ‘Baš me briga jeste li to ikad iskoristili. Uvijek postoji prvi put. Izbacite to i možemo razgovarati o ostalom.’ Rekli su: ‘Ne možemo to izbaciti.'”
“Tada sam im rekao da nema šanse da mi naređuju nešto što će porezne obveznike koštati između 50 i 100 milijuna dolara. To je bila kap koja je prelila čašu. Ne možete imati stavku koja grad i porezne obveznike ostavlja na cjedilu, gdje FIFA odlučuje, a ja nemam pravo glasa”, objasnio je Emanuel.
Dodatna komplikacija bila je činjenica da je Soldier Field upisan u Nacionalni registar povijesnih mjesta, što znači da bi svaka značajnija promjena na stadionu zahtijevala posebne dozvole.
Chicago je također bio zabrinut zbog FIFA-inih strogih pravila o sponzorstvima, koja gradovima zabranjuju partnerstva s bilo kojim sponzorom koji bi mogao biti u sukobu s FIFA-inim. Problem je bio i zahtjev da gradovi financiraju besplatan prijevoz za vlasnike ulaznica i organiziraju besplatne navijačke festivale tijekom cijelog turnira. Svi ti problemi sada izlaze na vidjelo u drugim gradovima domaćinima.
“Računica jednostavno ne štima”
Na argument da je Svjetsko prvenstvo sjajan marketing za grad, Emanuel se samo nasmijao. “Sjećam se da su rekli: ‘Ovo će biti odličan marketing za grad.’ Odgovorio sam im: ‘Ne trebate mi vi za marketing.’ Pa mi smo imali NFL draft 2015. i 2016. godine. Mislite da Chicago treba FIFA-u za marketing? Nema šanse”, rekao je.
“Ne mogu ja unovčiti marketing. Kako to ide, vi (FIFA) uzimate gotovinu, a ja dobivam nekakvu nematerijalnu marketinšku vrijednost? Samo sam rekao: ‘Ne znam s kim pregovarate, ali ja na to neću pristati. To nije dobar posao.’ Nisam najpametniji poduzetnik, ali završio sam osmi razred i znam da ova računica jednostavno ne štima.”
Ironično, Emanuel je bio gradonačelnik poznat po dovođenju velikih sportskih događaja. Za njegova mandata NFL draft je nakon 50 godina napustio New York i stigao u Chicago, grad je bio domaćin NHL drafta, osigurao NBA All-Star utakmicu i ugostio ragbi spektakl između Irske i novozelandskih All Blacksa. Kaže da je to bila svjesna politika poticanja gospodarstva.
“Ideja da gradovi i države bacaju novac na klubove je luda”
No, FIFA-ini zahtjevi bili su preveliki. Tražili su, primjerice, izuzeće od poreza na promet za ulaznice, na što su neke druge savezne države pristale. Emanuel, koji se već protivio subvencioniranju sportskih objekata u vlasništvu milijardera, nije mogao pristati. Imao je nesuglasice s vlasnicima Chicago Bullsa, Blackhawksa i Cubsa upravo zbog toga.
“Ideja da gradovi i države bacaju novac na sportske klubove je luda. Mi to nikad nismo radili. Pomisao da bih se odrekao poreza na zabavu ili promet za FIFA-u bila je neprihvatljiva. Nakon što sam bio tako tvrd prema lokalnim klubovima, popuštanje FIFA-i izazvalo bi nerede u samom gradu”, objasnio je.
Bez žaljenja i likovanja
Dok se Svjetsko prvenstvo približava, a cijene ulaznica dosežu astronomske iznose, Emanuel ne žali zbog svoje odluke. Na pitanje bi li platio više od 1000 dolara za ulaznicu, odgovara: “Reći ću vam ovako: nisam naručio nijednu. Izvucite iz toga zaključak koji želite.”
Ipak, kaže da ne likuje nad problemima drugih gradova. “Nadam se da će prvenstvo biti uspješno. Ne želim zlo nijednom gradonačelniku. Nadam se da će utakmice biti sjajne. Neću sada pametovati i govoriti ‘jesam vam rekao'”, inzistira, ali uz smiješak dodaje: “Ipak… mislim li da smo kao čuvari budućnosti grada i novca poreznih obveznika učinili pravu stvar? Da.”
“Ako je prosječna cijena ulaznice 1000 dolara, to znači da prosječni građani subvencioniraju utakmicu i preuzimaju sav rizik za ulaznicu koju si nikada neće moći priuštiti. Tko sklapa takav posao? Ako ste stanovnik Pilsena ili Little Villagea, dvije pretežno meksičko-američke četvrti, trebate biti financijski odgovorni za utakmicu, a ne možete si priuštiti odlazak na nju? Ma dajte, molim vas. Nema šanse”, zaključio je Emanuel.
Index.hr
