Završi školu ili fakultet, pronađe prvi posao i konačno dobije svoju platu. Ali i dalje živi kod roditelja.
Tu počinje rasprava oko koje porodice imaju potpuno različite stavove. Treba li odraslo dijete koje zarađuje davati novac za struju, vodu, hranu i ostale kućne troškove ili roditelj od svog djeteta nikada ne bi trebao uzimati ni marku?
Jedni će bez razmišljanja reći da dijete treba učestvovati. Na Facebook grupi otvorila se rasprava da, ako ima 25 ili 30 godina, radi i prima platu, zašto bi roditelji i dalje sami plaćali hranu koju svi jedu, struju koju svi troše i internet koji svi koriste?
Ne mora to biti trećina plate. Može biti dogovoreni iznos kojim odrasli član porodice učestvuje u zajedničkom domaćinstvu.
Drugi roditelji imaju sasvim drugačiji stav.
„Dok je u mojoj kući, njegovo je da štedi.“
Takvi roditelji radije će sami nastaviti plaćati račune kako bi sin ili kćerka mogli sakupiti novac za automobil, stan, svadbu ili samostalan život.
I jedan i drugi pristup imaju svoju logiku.
Problem možda nastaje tek kada odrasla osoba ima vlastita primanja, ne učestvuje ni u jednom trošku, ne štedi, ali zato bez problema troši novac na izlaske, putovanja, garderobu i druge želje. Tada pitanje više nije treba li roditelju 200 KM.
Pitanje je uči li odrasla osoba šta znači finansijska odgovornost.
Život samostalnog čovjeka podrazumijeva da se prije izlaska plati struja, prije novih patika kupi hrana i prije putovanja ostavi novac za obaveze. Možda je upravo roditeljska kuća najbolje mjesto da se to nauči.
S druge strane, roditeljska pomoć djeci nije ništa neobično. Mnogi upravo zahvaljujući nekoliko godina života s roditeljima uspiju uštedjeti novac koji bi inače davali za kiriju.
Zato vjerovatno nema pravila koje vrijedi za svaku porodicu.
Crnahronika.info
