Sve što je lijepo posloženo je bilo uz ime naše Alme: upečatljiva po znanju, ljepoti, finoći, vjerodostojnosti, ljubavi, iznimnoj brizi za roditelje… Bez dvosmislenosti – primjer u svemu za druge!
Naša Alma i u školi je bila posebna. Isticala se po znanju, radinosti, pedantnosti… Kao djevojčica preturila preko glave muke prognaničke. S roditeljima otišla u muhadžerluk, u Njemačku.
Po povratku latila se knjige. Završila pedagošku akademiju i zaposlila se u Sanskom Mostu. No, tu nije stala. Završila je i školu njemačkog jezika. S diplomom pedagoga i nastavnika njemačkog jezika uputila se kod sestre Majde u Njemačku.
S takvim referencama nije joj se bilo teško zaposliti u struci.
U nekom smislu njen se san u poslovnom smislu počeo ostvarivati. Na spisak želja postavila je još nekoliko zadataka. No, nažalost, na tom putu ispriječila se opaka bolest. Računala je da će i tu prepreku, kao i sve druge dosad, savladati svojom voljom i željom za životom.
Stala je ni na pola životnog puta. Smrt je bila jača. Mehlem od insana otišao je da sve zacrtano ostvari u najljepšim džennetskim perivojima. Amin!
Draga Alma. Otišla si.. Još ne mogu da vjerujem, sve čekam da nazoveš. Želim tvojoj duši mir. Na boljem mjestu si, i neka te dragi Allah obraduje najljepše.
Ovdje si zračila, bila prijatelj, podrška, djeci najbolja učiteljica. Nedostajat ćeš, ali srest ćemo se opet aBd.
Amila i ja smo uvijek govorile “svakome u životu treba jedna Bobija”.
Hvala što smo te imale.
Amra B.
Inmedia/Dijasporainfo
